Danas se opraštamo od Joška. Njegovi kolege ovih dana govore da je Joško imao poseban osjećaj za „male“ ljude i „male“, pomaknute teme. Nama se čini da je Joško bio naprosto rasni i možda jedini pravi istraživački novinar i kreativac svoje TV generacije koji je u magli znao pronaći životnu istinu. Kao takav, nije imao pristupa „velikim“ ljudima i „velikim“ temama, jer one su kod nas rezervirane za interesno, a ne istraživačko novinarstvo. Joška su „velikim“ temama pripustili samo kad je zbilja bilo frka, pa je s mikrofonom trebalo na prvu crtu. Poslije ga odmah kanaliziralo na benignije stvari. Ni ne znaju kakvu su mu vjerojatno uslugu učinili. Nama ostaje žaliti što nove generacije političkih novinara nisu imale priliku od Joška učiti što je to TV novinarstvo i što je to istraživanje.

Mi smo pak sretni što je Joško svoju jedinu reklamnu kampanju u životu radio s nama. Začuđen pozivom da u reklami nastupi kao „selebriti“, ponio se kao netko tko zbilja zaslužuje taj naslov: tražio je da pročita scenarij, prije nego što je pitao za honorar.
Otkrivajući neobičnost pakovanja Elite Kavice, kave „bez rupice“, Joško je posudio svoj lik i ugled, ali nije izdao sebe. Jer sve što je rekao, bila je samo ŽIVA ISTINA!