Marketinška aktivnost je temeljena na slobodnoj konkurenciji i pravu na izbor slobodnih građana; iz ovog osnovnog ishodišta kao civilizacijske tekovine, temelje se svi daljnji postulati i duh ekološkog marketinga.
Pri ostvarivanju marketinških ciljeva uvijek se vodi računa o tome da je svaki potrošač koji može biti predmet marketinške obrade ujedno i građanin sa svojim građanskim pravima te se ista nikad ne povrjeđuju.
Oglašivač je točka ostvarivanja građanskog prava na rad, stvaranje i stjecanje dohotka, odnosno slobodnu razmjenu ideja. društvo i građani poštuju i prava oglašivača jer se i kroz marketinšku aktivnost različitih oglašivača također ostvaruju građanska prava građana – direktno ili zastupanih kroz organizacije i tvrtke. (David Ogilvy je rekao: Consumer isn't a moron. She is your wife. Mi danas kažemo: Advertiser isn't a multinational company. She is also your mother fighting for her job, better salary or shares.)
Nudi se proizvod, ideja ili usluga koji imaju svoju namjenu u životu neke ciljne skupine, te nude određene, formulirane i na bilo koji način upotrebljive vrijednosti i karakteristike s ciljem ostvarivanja legitimnog tržišnog rezultata poznate tvrtke, institucije / naručitelja.
Osnovni predmet marketinga su sve one karakteristike ponude koje se mogu utvrditi kao provjerljive i istinite, neovisno o komunikacijskoj formi ili komunikacijskoj stilizaciji.
Preporuča se koliko god je moguće fokusirana i dozirana komunikacija ograničena na najefikasnije oblike ostvarivanja ciljeva, s brigom da se javni prostor ne zatrpava viškovima komunikacije, te da se materijalni i nematerijalni alati marketinga ne rasipaju u javnom prostoru izvan tržišno opravdanih granica; inventivan, kreativan i na druge načine posebno vrijedan marketing troši manje volumene i ponavljanja u ostvarenju ciljeva te tako čuva javni prostor od „zagađenja“ viškovima marketinških aktivnosti!
Marketinška aktivnost pažljivo se planira s ciljem što većeg poklapanja i relevantnosti kako u odnosu na stvarne karakteristike određenog proizvoda, usluge ili ideje, tako i u odnosu na karakteristike i interese ciljne skupine na koju je usmjerena – kao i proizvod, usluga ili ideja koji su predmet marketinga i sam marketing treba zadovoljavati kriterije relevantnosti za određenu ciljnu skupinu te kao takav predstavljati za nju određenu vrijednost, dobitak.
Zbog financijske moći da osvaja i ispunjava značajan javni prostor i vrijeme, marketing ima odgovornost da isti obogaćuje pozitivnim vrijednostima – od informativne i praktične strane, preko zabave i ugode, pa do širenja prostora edukacije, kulture i civilizacijskih vrijednosti; marketing ima značajan javni utjecaj pa je i odgovoran za njegov karakter; sadržaj marketinga koji je plaćenim ugovorom „pripojen“ nekom drugom sadržaju (mediju) od interesa za potrošača ili je na taj način na vidljiv način istaknut (ponavljanjem, frekvencijom, snažnom prisutnošću), a bez ikakve druge osim tržišne valorizacije (plaćene cijene), ima drugačiju odgovornost spram javnog prostora od neplaćenog i individualnog govora, te se na njega nikako ne mogu primjenjivati ista pravila slobode govora, već mora biti jasno reguliran i nadziran (različito od cenzure!).
Potpuno uzdržavanje od „prikrivenog marketinga“ i pristup potrošačima ili kroz za to unaprijed predviđene kanale ili na način da građanin ima prvo mogućnost prepoznavanja marketinške aktivnosti, a zatim i izbor hoće li joj se izložiti ili ne.
Marketinška funkcija odjeljuje se od medija samog te su nužno u međusobno nezavisnom odnosu spram javnosti, temeljenom na tržišnim principima i slobodnoj konkurenciji; odnos marketinga i medija predmet je nadzora i regulacije za to predviđenih nezavisnih tijela.
Pokretač marketinške aktivnosti svjestan je snage „prava na upotrebu medija i javnog prostora“ za ostvarivanje svojih ciljeva te se s jednakom pažnjom odnosi prema onima koji su cilj njegove aktivnosti, kao i prema svim ostalima koji su po prirodi medija i javnog prostora možebitno izloženi istoj aktivnosti te adekvatno poštuje njihova prava.
U osvajanju javnog prostora marketing prepoznaje po društvo i pojedinca važna područja tišine i komunikacijski slobodnog prostora za život ljudi, kao i ukupnog živog i neživog okoliša, te se suzdržava od njegove zloporabe; pokretač marketinških aktivnosti uvažava svijet kao cjelinu, prihvaćajući odgovornost za utjecaj njegove aktivnosti na živi i neživi okoliš u bilo kojem obliku.
Završni i ključni postulat ekološkog marketinga jest njegova nedefiniranost – ekološki marketing otvoren je za javnu diskusiju i neprekidno korigiranje s ciljem postizanja društveno odgovornog i održivog odnosa spram javnog prostora.